Dječije priče i njihove dobrobiti za mališane

Kome ne ostane u lijepom sjećanju da su nam naši najbliži starci, bilo da su roditelji ili bake i djedovi, ispričali lijepu priču a mi smo zanijemili slušali zamišljajući taj divni svijet koji su nam oni svojim pripovijedanjem stavili na dohvat ruke?

Priče su odličan edukativni resurs koji bi odrasli trebali iskoristiti, a pomoću kojeg možemo raditi na raznim vrlo važnim aspektima dječjeg razvoja.

S jedne strane, puni su fantazije i mašte, što omogućava njihovo apstraktno razmišljanje i kreativnost da djeluju, jer kako naracija napreduje, oni zamišljaju priču, stavljaju se na mjesto likova, poistovjećuju se s protagonistima i , ako smo dobri pripovjedači i uspijevamo ih natjerati da se urone u priču, razvijajući njihovu empatiju i čineći da se osjećaju kao oni (srećni su ako im se nešto dobro dogodi, tužni su ako im se dogodi neka tragedija itd.) , a cijeli taj proces mentalna aktivnost koja se javlja tokom pripovijedanja priče uzrokuje kod njih da razviju osjećaj percepcije i njihovu osjetljivost.

Priče im pomažu da razumiju i opuste se

Osim toga, obrasci priča, obično jednostavnog i stereotipnog razvoja, olakšavaju razumijevanje djeci. Predstavlja se liku, suočava se s nizom poteškoća, rješava ih i sretno završava u novoj situaciji boljoj od početne. Ova činjenica poboljšava njihovu sposobnost razumijevanja, budući da mogu predvidjeti činjenice dedukcijom, budući da mogu pratiti nit priče, čak i ako je ranije nisu čuli. Da bi to učinili, odrasli im mogu postavljati pitanja o priči i motivirati ih da aktivno učestvuju u pripovijedanju, čime se povećavaju njihove komunikacijske vještine, a time i njihov vokabular i gramatički razvoj, jer stječu veće verbalne vještine, ne zaboravljajući niti neverbalni jezik, toliko važan za komunikaciju uopšte, jer se prave gestovi i ima dosta pokreta tokom pripovedanja priče.

Još jedna od njegovih prednosti je referenca na opuštajući aspekt priča. Imajući trenutak priče, ako je moguće svakodnevno, čini ih da se već ranije pripreme za taj trenutak, pomažući im da se organizuju na vrijeme, organiziraju svoje rutine oko priča (mogu im se ispričati prije spavanja, odmah nakon večere itd.). Kada dođe vrijeme, poželjno je imati mirno mjesto i ugodnu atmosferu, posebno za priče, u kojima se deca i odrasli osećaju opušteno i mogu mirno da se usredsrede na priču. Ugodan osjećaj koji dožive u ovim trenucima pripremat će teren za stvaranje navike čitanja, jer će ih natjerati da saznaju nove priče i nove likove. I dalje ćemo promovirati ovaj ukus za čitanje ako povremeno zamijenimo uloge i zamolimo ih da nam oni pričaju priče.

Kako razumjeti stvarni život kroz priče?

Osim toga, priče sadrže mnoge pouke iz stvarnog života. U tom smislu posebno su pozitivne priče koje rade na ličnim vrijednostima, jer kroz priču djeci pokazujemo različite primjere iz kojih će izvući zaključke i naučiti mnoge stvari.

I konačno ne možemo zaboraviti emocionalni aspekt priča.  Pričati priču ne znači samo čitati je, već je i živjeti i natjerati ih da je prožive našom rukom. Gestovi naklonosti prema njima, osmesi, gestovi iznenađenja, straha, čuđenja, misterije... Saučesništvo koje stvaramo u tim trenucima sa našim mališanima stvorit će vezu koja će trajati dugo nakon što se priča završi, čak i kada je zaboravimo.

Lično, čini mi se da još uvijek slušam svoju baku dok je, okružena unucima, objašnjavala priču o "Tvoj dvorac će otići a ti se nećeš vratiti" ili o "Zelenoj ptici". Nije to bila samo sama priča, koje se vrlo nejasno sjećam, ono čega se najbolje sjećam bila je naklonost koju je moja baka davala dok ju je pričala, njeni gestovi, osmijesi, njeni znalački pogledi na sve svoje unuke. Više sam nego siguran da je, osim što nas je svojim čitanjem naučila mnogo čemu, bila srećna i u tim trenucima usrećila sve nas koji smo je slušali.

Olalla Haro, učiteljica i kreatorka web stranice Dječje aktivnosti.com

Ostavite Svoj Komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here