Kako kazniti djecu i istovremeno ih dobro obrazovati?

Postoje mnoge teorije o tome da li je kazna da li je efikasan ili ne, I iako je problem naučno rešen, pošto ima mnogo univerziteta koji su radili i rade studije o ovoj dilemi, roditelji ne znaju, niti moraju da znaju sve ove studije.

Dva dijela u obrazovanju

Obrazovanje djece ima dva glavna dela:

  1. Prvi je dobiti naša djeca prilagoditi društvu i kulturi u kojoj su živjeli.
  2. Drugi je dajte im sredstva da to postignu na najbolji moguci nacin, da mogu da zive u drustvu i da mogu dobro da zive, odnosno da im daju dobre studije, da mogu da steknu dobar raditi, pokrenuti posao, itd. Ukratko, neka im je dobro Ekonomski položaj, da im pomognem u ostatku životnih peripetija.

Roditelji su prvenstveno odgovorni za prvi dio i sve više od tada država, kroz edukativne centre, trenutno je posvećen gotovo isključivo drugom dijelu, dajući akademska učenja.

Kazna

Kada djeca imaju ponašanja koja izlaze van ustaljenih normi, roditelji često pribjegavaju kažnjavanju, jer se radi o a društveno prihvatljivo rešenje a to se obično koristi u mnogim situacijama, na primjer: saobraćajne kazne.

Da su svi roditelji stručnjaci za učenje psihologije, znali bi da je najbolji način da se postigne promjena ponašanja kombinacija pozitivno pojačanje i averzivno pojačanje (kazne), te da ako se prve dobro urade, druge nisu potrebne. Ali svako koristi ono što zna, što obično i jeste model koji su njihovi roditelji koristili sa njima i knjigu koju su pročitali o obrazovanju.

Mora se reći da u svakom slučaju, koju god metodu koristili, gotovo uvijek je imaju stepen efikasnosti a osnovna stvar je da ih dobro primenite, jer kada ne uspeju uvek su krivi roditelji.

Pravila za dobro korištenje obrazovnih metoda

Kako ove metode ne bi uspjele, fundamentalna pravila su:

  1. Oba roditelja moraju slažem se u nagradi ili kazna to važi: ako ga jedan stavi, drugi ga ne bi trebao ukloniti. Ponekad se desi da roditelj da kaznu, a čim on ode, drugi roditelj je brzo oduzme djetetu koje ju je dobilo. Primjer: sada kada je vaš otac otišao, sada se možete igrati sa Play station. (Ova prva tačka implicira da se roditelji moraju složiti oko mnogo više stvari).
  2. Kazna mora biti proporcionalna a to se može ispuniti: nemojte se zanositi raspoloženjem od oca u to vreme. Primjer nesrazmjerne kazne bi bio: natjerali ste nas da se jako zabrinemo zbog kašnjenja, ne izlazite više tokom cijele godine. Jasno je da će za dva-tri dana sin ponovo izaći, čim nerviranje roditelja prođe.
  3. The djeca bi unaprijed trebala znati kaznu šta ćeš obući: ovo se skoro nikad ne dešava. Ako dečko zna da zato što kasni, ne odlazi dva dana, on to prihvata i niko ne mora da se nervira.
  4. Jednom kada je kazna izrečena, ne može se pregovarati i ne treba se smanjivati ​​ili mijenjati: to treba uraditi u prethodnoj fazi, kada se obrazlažu kazne koje se mogu izreći. 

Vjerujem da uz ova četiri osnovna pravila većina roditelja može napredovati, a posebno za komplikovane slučajeve bolje je da se predaju u ruke profesionalcima.

 Izvor: D. Juan Aguirre Collado, član Saluspota i psiholog na Psihološkom savjetovanju Juana Aguirrea.

Ostavite Svoj Komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here